Kolega,prijatelju, GORANE…

U životu čovjeka, kako si i sam znao reći, postoji vrijeme, kako za radost tako i za tugu……na žalost, i ovo su trenuci kojih se svi mi pribojavamo, a koji neminovno slijedi, bez obzira koliko ih mi svojim ljudskim snagama želimo izbjeći, da doista su ovo trenuci za tugu……kada osjećaje ne možeš opisati riječima, za razliku od tvog osebujnog stila života kojim si živio i dijelio ga, kako sa svojom obitelji, a tako i sa svima nama.

Teško je u ovom trenutku ne prisjetiti se prvih trenutaka kada si došao u naš i tvoj ZET prije 17 godina, a ne upitati se, zar je već toliko vremena prošlo…? Čini nam se, da je to sve jučer bilo……svoju radnu, profesionalnu karijeru započeo si kao vozač autobusa u ap Dubrava, da bi od 2006. godine bio raspoređen na radno mjesto prometnika autobusa.

Već od prvih trenutaka, dalo se naslutiti, da posjeduješ ono nešto, ono što te izdvajalo od mase i prosječnosti. Nisi ti bio jedan u nizu, koji su pognuli glave kada bi se pojavili problemi, već naprotiv, takve situacije su za tebe bile i ostale izazov do posljednjeg dana, čemu smo svi mi okupljeni ovdje, bili svjedoci……aktivan i beskompromisan na poslovnom planu, kao i u društvenom životu, da to si bio ti Gorane……

Zagrebački Električni Tramvaj, Domovinski rat, Udruga vozača i automehaničara ZET –a, Udruga branitelja Zagrebačkog holdinga – podružnice ZET, Kuglački klub ZET –a, Sindikat vozača i prometnih radnika ZET – ZAGREB, ispred kojeg, te u ime čijeg članstva se danas opraštamo s tobom Gorane, POSTAJE SU NA KOJIMA SI OSTAVIO NEIZBRISIV TRAG.

Ne odaju tvoje godine, samo ih je 43, već stvarno životno iskustvo koje si stekao, itekako odaju životnu kalvariju kroz koju si prošao……posao prometnog radnika koji ti je bio profesija, taj malo priznati kruh sa sedam kora, uzimao je danak, kako tebi tako i nama, na ovaj ili onaj način……da, ti si Gorane za to najbolji primjer………ali ipak, nešto u tvom životu sve nas je fasciniralo, bez obzira na saznanje, da je ovo trenutak ovozemaljskog rastanka s tobom……

Fascinirao nas je, način na koji si nosio svoj KRIŽ……fascinirao nas je, tvoj osebujan smisao za humor u tvojim najtežim trenutcima……teško je, ali vrijedi se prisjetiti tvoje legendarne izjave o FIFI –ju……dakako, fascinirala nas je tvoja mirnoća kojom si prihvatio svoj križ te ustrajao na tome do posljednjeg otkucaja tvojeg srca……to je istinska poruka za sve nas, koji se danas opraštamo od tebe, tvojeg lika kojim si nas zadužio ali i pokazao kako se živi, ali i kako se umire……

Što reći na kraju……ti si uvijek bio i ostao isti……
Čovjek……!
I ništa drugo……
To je najviše što si nam mogao ostaviti, i za to ti hvala GORANE……

U ime Sindikata vozača i prometnih radnika ZET – Zagreb, Udrugom branitelja, športskim organizacijama u ZET –u, dakako i svekolikog radništva ZET –a, opraštajući se od tebe, izražavamo duboko suosjećanje sa tvojom obitelji, rodbinom i prijateljima……

NEKA TI JE VJEČNA SLAVA I HVALA !

Zagreb, 3.rujna 2009.godina
Predsjedništvo Upravnog vijeća