50 godina smrti Dragutina Mandla (27. 4. 1959. - 2009.)
Inovator, stručnjak, direktor, prijatelj, veliki čovjek...
Mnogo je u proteklih 115 godina bilo ljudi koji su svojom pojavom i radom zaslužili da ih se posebno istakne.
Jedan od njih zasigurno zavrjeđuje, a to je veliki gospodin DRAGUTIN MANDL rođen 4. travnja 1892. u Zagrebu, gdje je i maturirao na realnoj gimnaziji. Završivši 1919. u Beču studij elektrostrojarstva, vratio se u Zagreb i odmah počeo raditi u Zagrebačkom električnom tramvaju.
Umro je točno prije 50 godina, 27. travnja 1959. godine. Izvanredno visokom stručnošću, nepokolebljivom savjesnošću i neumornom marljivošću, Mandl je uvelike pridonio brzom oporavku tramvajskog prometa od posljedica dvaju svjetskih ratova. Bio je tipičan predstavnik svestranoga tramvajskog inženjera, potanko upućen u cjelokupnu problematiku javnog prometa, i to kao prometni, elektrotehnički, strojarski i građevinski stručnjak. Već u početku svog rada konstruira nova tramvajska motorna kola i rukovodi njihovom gradnjom u ZET-ovim radionicama. Od motornih kola s drvenim kosturom prva su puštena u promet 2. srpnja 1922., a ubrzo je dovršio nacrte za motorna kola i prikolicu s čeličnim kosturom, koja su u izradi od 1924. godine. Osim toga, konstruirao je tramvajska motorna kola za polijevanje ulica. Prvi je Mandlov izum konstrukcija polužne kočnice na njegovim prikolicama (1924.), patentiran u Njemačkoj. Zajedno s inž. Adolfom Košakom i Antonom Zieglerom izumio je novi kontaktni klizač za oduzimanje struje, patentiran 1929. u tuzemstvu. Prigodom rekonstrukcije i proširenja tramvajske pružne mreže, Mandl nadsvođenjem potoka Medveščaka, dizanjem željezničke pruge na nadvožnjake i drugim zahvatima unapređuje izgled i potiče razvoj čitavih gradskih područja.
Navest ćemo samo još neke od značajnijih njegovih inovacijskih ostvarenja:
- razvio vlastiti postupak zavarivanja tračnica;
- preuredio zastarjelo postrojenje uspinjače uvodeći električni pogon;
- razvio konstrukciju potpuno svarenoga kolosiječnog križališta;
- prvi u svijetu izveo beskonačno svareni kolosijek od željezničkih tračnica, i to ne samo u pravcu nego i u zavoju, što se dotad nije smatralo provedivim;
- ostvario je vlastitu konstrukciju lančanog ovjesa tramvajskog gornjeg voda od isključivo domaćeg materijala;
- razvio novu leguru za kočne klade.
Godine 1950. Mandl je konstruirao novi tip tramvajskih elektromotora, čiju je proizvodnju poslije preuzela tvornica “Rade Končar”. Na temelju opsežnih studija konstruirao je sa svojim suradnicima nova jednosmjerna motorna kola tip 101, na kojima je izveo i posebnu zaštitnu napravu protiv gaženja (tzv. “košara”). U ZET-u su izrađena tri prototipa tih kola, a serijsku je proizvodnju poslije preuzela tvornica “Đuro Đaković” iz Slavonskog Broda.
Osim toga, Mandl je mnogo surađivao u domaćim i stranim stručnim časopisima, kao i na međunarodnim skupovima, a objavio je i niz stručnih knjiga.
Inženjer Mandl nije bio samo vrhunski kreator u svojoj struci i svojem zvanju nego je kao čovjek široke kulture dao značajan doprinos na polju likovne umjetnosti kao uvaženi medaljer, zatim kao glazbeni umjetnik, te kao ekspert za numizmatiku i filateliju. Osnovna je njegova značajka bila temeljitost u svakom poslu kojega se prihvatio. U ZET-u je, osim toga, obrazovanje osoblja podigao na najvišu moguću razinu, a uspješno je organizirao i društveni život. Uza sav svoj veliki ugled, kao vrhunski inženjer i erudit, ostao je kao čovjek skroman i pažljiv prema svakom, a svoje je golemo znanje prenosio na mlađe požrtvovno i nesebično.
Podsjećamo.!
Svi koji su poznavali inž. Mandla, bilo osobno, bilo po njegovim radovima, slažu se da je bio doista velik stručnjak, organizator i čovjek koji je dalekosežno zadužio svoje poduzeće i svoj rodni grad. Stoga je posve opravdano, da je godine 1985. po Dragutinu Mandlu nazvana i jedna zagrebačka ulica, i to baš ona u kojoj se nalaze novi ZET-ovi pogoni u današnjoj Dubravi za koje je dao i prve poticaje……(v.š.)
