Udruga sindikata vozača i prometnih radnika Hrvatske uputila je dopis načelniku Sektora cestovnog prometa Ministarstva prometa, pomorstva i infrastrukture Anti Neveščaninu koji sadržava prijedloge za izmjene i dopune Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu.
Dopis prenosinmo u cijelosti:
UDRUGA SINDIKATA VOZAČA
I PROMETNIH RADNIKA HRVATSKE
Zagreb, Ozaljska 105
MINISTARSTVO POMORSTVA,
PROMETA I INFRASTRUKTURE
Zagreb, Prisavlje 14
Sektor cestovnog prometa
Ante Neveščanin, načelnik
Predmet: Izmjene i dopune Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu
Poštovani g. Neveščanin,
Sukladno našoj dosadašnjoj prijepisci, ovim putem dostavljamo prijedloge Udruge sindikata vozača i prometnih radnika Hrvatske u postupku izmjena i dopuna gore navedenog, tzv. Zakona o mobilnim radnicima.
Mi smo već u našem prvom dopisu iz srpnja ove godine, Vama skrenuli pažnju na propuste i nelogičnosti navedenog zakona, a koje se odnose na različiti tretman profesionalnih vozača, ovisno o tomu za kojeg poslodavca radnik kao vozač obavlja svoj posao. Prvenstvo je razlika u odnosu na javni gradski prijevoz i javni cestovni prijevoz.
Kao što smo već naveli, odredbe navedenog zakona po tumačenju pojedinih poslodavac trebaju se primjenjivati upravo u zakonskom obliku na obje vrste radnika, one koji obavljaju cestovni prijevoz i one koji obavljaju javni gradski prijevoz. Naravno da se postojeći zakon u takvom obliku nikako ne može primjenjivati na jedne i druge radnike. Naime, tzv Zakon o mobilnim radnicima u svojem članku 1. određuje da se on odnosi na vozače u cestovnom prijevozu, pa dakle znači da se ima primijeniti Zakon o prijevozu u cestovnom prometu (NN 82/13). Po tom zakonu cestovni prijevoz putnika se odnosi na:
- Prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu
-
- Javni linijski prijevoz putnika
- Posebni linijski prijevoz putnika
- Shuttle prijevoz
- Povremeni prijevoz putnika
- Autotaxi prijevoz
- Poseban prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu
2. Prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu.
Dakle, potpuno je jasno da se odredbama navedenih zakona ne obuhvaćaju radnici koji pružaju (komunalnu) uslugu javnog gradskog prijevoza putnika. Te usluge su regulirane Zakonom o komunalnom gospodarstvu (NN 36/95 do 153/13).
U tom smislu smo vrlo zadovoljni da je Naslovljeno ministarstvo prihvatilo i naše sugestije te nam dostavilo prijedlog izmjena i dopuna predmetnog zakona. Naš je stav da su predložene izmjene dobre, ali predlažemo da se razmotre i sljedeća otvorena pitanja.
Naime, radi se o Vašem prijedlogu članka 7. koji se odnosi na dopunu odredbi glede reguliranja radnog vremena vozača, kao i na potrebu preciznijeg određena pitanja noćnog rada.
Smatramo kako bi u Zakonu o mobilnim radnicima trebalo izmijeniti odredbu članka 4.st.1.t.5. koja određuje pojam ,,noćnog rada“ te isto uskladiti s odredbom članka 69. novog Zakona o radu (NN 93/14). Dosadašnja odredba ,,noćnog rada“ kaže da je to rad koji se obavlja između 00,00 i 05,00 sati, dok je Zakonom o radu noćni rad određen između 22,00 i 06,00 idućeg dana.
Naš prijedlog je da se u Zakonu o mobilnim radnicima napravi distinkcija, te da se propiše kako je za radnike koji obavljaju rad na linijama do 50 km dužine, noćni rad između 22,00 i 06,00 idućega dana, dok je za sve ostale noćni rad u razdoblju od 00,00 do 05,00 sati tj., kako je to uređeno i do sada.
U članku 19. Zakona o mobilnim radnicima predlažemo da se doda stavak 5. koji bi glasio da se odredbe zakona o memorijskoj kartici ne odnose na vozače koji obavljaju prijevoz putnika na linijama do 50 kilometara dužine.
Što se tiče Vašeg prijedloga novog članka 6a. naš je prijedlog da stavak 1. toga članka glasi:
(1) Iznimno od odredbi članka 5. I članka 6. Ovog Zakona, za vozače vozila koja se koriste za prijevoz putnika na linijama do 50 kilometara dužine, dnevno radno vrijeme iznosi sedam sati, uz uvjet da na polaznim stajalištima imaju prekid vožnje od najmanje pet minuta. Za vozače koji tijekom rada imaju prekid vožnje dulji od jednog sata, dnevno radno vrijeme može iznositi osam sati u koje vrijeme se uračunava prekid vožnje od najmanje pet minuta na polaznim stajalištima.
-Predlažemo da se stavak 4. briše a da se primijeni članak 73. Stavak 5. ZOR-u u kojem je definiran način rješenja prava na odmor (stanku)
Udruga sindikata vozača i prometnih radnika na ostale prijedloge nema primjedbi i kao takove su nam prihvatljive.
Anto Jelić
